Analiza zatečenog stanja kulturnog dobra ili umjetnine neophodan je preduvjet za bilo koji daljnji postupak. Tvrtka eLABORO provodi kompletne istražne radove koji obuhvaćaju vizualni pregled, povijesno-umjetničku analizu, dijagnostička istraživanja, laboratorijska ispitivanja, sondažna istraživanja, određivanje oblika i uzroka propadanja materijala, pregled konstruktivnih elemenata, arheološka istraživanja te geodetsko dokumentiranje nepokretnih kulturnih dobara.
Prijedlog konzervatorskih i restauratorskih zahvata temelji se na saznanjima dobivenim proučavanjem zatečenog stanja objekta te provođenjem preliminarnih istraživanja, nakon kojih se izrađuje detaljna studija procesa degradacije objekta, uz prijedlog odgovarajućih konzervatorskih i restauratorskih postupaka. Konzervatorski postupci obuhvaćaju mehaničko i kemijsko uklanjanje nečistoća, desalinizaciju, suzbijanje biološkog obraštaja, sanaciju štetnih prodora vlage te konsolidaciju materijala. Restauratorske metode za cilj imaju vraćanje objekta u izvorno stanje, uz neophodno poštivanje identiteta kulturnog dobra stečenog interakcijama s okolinom kroz dulji vremenski period. Ove metode uključuju rekonstrukciju, reprodukciju te saniranje pukotina i lomova dijelova objekta.
Konzervatorsko-restauratorski radovi se izvode najsuvremenijim metodama, uz maksimalno poštivanje slojevitosti identiteta umjetnine, pažljivo uklanjanje nataloženih nečistoća te sanaciju oštećenja koje otežavaju čitanje estetskih komponenti objekta. Konzervatorski i restauratorski zahvati za cilj imaju zaustavljanje ili usporavanje procesa degradacije, koji su nastali utjecajem okoliša i prirodnim procesima propadanja materijala, te omogućavanje adekvatne prezentacije objekta. Važna karakteristika konzervatorsko-restauratorskih radova mora biti i reverzibilnost, odnosno mogućnost jasne identifikacije i lakog uklanjanja svih novouvedenih materijala, kao i neinvazivnost metoda i korištenih materijala, s ciljem očuvanja izvornosti objekta.
Cjelokupni proces provođenja konzervatorsko-restauratorskog zahvata se dokumentira, dostavlja nadležnom tijelu te čuva u arhivu tvrtke eLABORO. Dokumentiranje svih faza zahvata, u smislu izrade pisane, grafičke i foto dokumentacije, važno je zbog razumijevanja razmjera oštećenja i onečišćenja predmetnog objekta, opsežnosti poduzetih zahvata te budućeg praćenja njegovog stanja.
Zatečeno stanje objekta prije izvršavanja radnji konzervacije i restauracije rezultat je utjecaja okoline, koji su redovito, u manjoj ili većoj mjeri, štetni. Provođenjem konzervatorsko-restauratorskog zahvata nataložena onečišćenja i oštećenja se uklanjaju, a procesi degradacije usporavaju. Međutim, prirodni procesi propadanja materijala neizostavan su dio životnog vijeka svake umjetnine te je stoga neophodno njihovo redovito održavanje s ciljem što trajnijeg očuvanja njegovog identiteta kao memorije vremena nastanka.
U sklopu istražnih konzervatorsko-restauratorskih radova izrađuje se geodetski snimak nepokretnog kulturnog dobra, objekta od povijesnog značaja ili arheološkog lokaliteta, na kojem se grafički prikazuje stvarno stanje na terenu, odnosno položaj i oblik objekata te njihovi međusobni odnosi. Geodetski snimak daje uvid u stanje objekta u smislu oštećenja konstruktivnih elemenata a u slučajevima kada građevina ili lokalitet zbog dimenzija ili smještaja u gustom gradskom tkivu nisu u potpunosti dostupni za vizualnu analizu, od nezamjenjive su važnosti za planiranje daljnjih zahvata.
Izvođenju konzervatorskih i restauratorskih zahvata na arheološkom materijalu prethodi izrada prijedloga, koji se bazira na vizualnom pregledu zatečenog stanja materijala te eventualno izvršenim dijagnostičkim istraživanjima. Ovisno o karakteru onečišćenja i oštećenja materijala određuju se odgovarajuće metode čišćenja, koje mogu biti mehaničke ili kemijske, zatim konsolidacija nestabilnih površina, desalinizacija te prema mogućnostima spajanje ulomaka i rekonstrukcija pojedinih predmeta.
Uzorci kamena, žbuke i pigmenata podvrgavaju se laboratorijskim ispitivanjima koja otkrivaju njihovu strukturu i sastav, kao i koncentracije štetnih topivih soli. Laboratorijska ispitivanja uključuju kvalitativne (uz pomoć reagensa) i kvantitativne kemijske analize (spektofotometrijska i volumetrijska analiza, semikvantitativni test), mikroskopske analize uzoraka, petrografske analize kamena, granulometrijske i FT-IR analize. Neka od ispitivanja izvršavaju se u suradnji s ovlaštenim laboratorijima, te se na temelju dugogodišnjeg iskustva donose zaključci o stupnju oštećenosti materijala i prikladnim metodama čišćenja i zaštite od daljnjeg propadanja.